Ljubivoje Ršumović – Pohvala svirali

Pomaže Bog narode

 

POHVALA SVIRALI

 

            Kada Zmaj Jova kaže: „Pesma nas je održala, njojzi hvala“ on ne misli samo na narodne junačke pesme i ne misli samo na kajdu; on misli i na gusle i na diple i na duduk i na gajde, pa i na svirale i dvojnice. Mislim da nas je frula održala u onoj meri u kojoj smo mi ostali verni fruli.

Usvojili smo, teško je pogoditi zašto, tu mađarsku reč „frula“ i sasvim je posrbili. Profesor Miša Đurić je ovekovečio helenski naziv „diple“ odbijajući da predaje na univerzitetu u okupiranom Beogradu, čuvenom rečenicom: „Ja predajem etiku, ne sviram diple“. On nije omalovažio srpsku sviralu, nego je osnažio profesorski moral, ali je, usput, i zaradio nemački konc- logor.

            Postoji frula dozivaljka, to je ona čobanska, kojom Mile đevojku doziva, i ta frula postaje radovanka, kad đevojku dozove i prizove. Frula tugovanka je ona na polici, koju nema više ko usnama da prinese. Ali, čarobna je svaka, ne samo ona Mocartova, nego i ona Save Jeremića, Adama Milutinovića, Tihomira Paunovića, Velje Kokorića, Dobrivoja Todorovića, pa i ona Slobodana Vukićevića, pa Spasoja Jovića, pa Radovana Jovanovića, pa braće Bajić…Da pomenem samo neke, možda neću sve. Pa tek ova čarobnica Bore Dugića, čarobnjaka nad čarobnjacima.

            S pravom se smatra da je frula najstariji i najmnogobrojniji muzički  instrument na svetu. U raznim oblicima i veličinama može se naći kod svih naroda planete Zemlje. Kako se ljudski rod razvijao, tako se i frula usavršavala. Kako je srpski narod omudravao, tako se i svirala u narodnu mudrost utkivala. Pa je tako, neko „odsvirao svoje“ jer mu je neko drugi zasvirao. A opet neko  „igra kako  drugi svira“, kao da je „poslednja rupa na svirali“, ona nepostojeća. I sve mu je „ko na vrbi svirala“, što će reći teško ostvarivo ili neostvarivo. I najzad, kad mudri narod kaže „zasviraj pa i za pojas zadeni“, to znači prestani da gnjaviš, pa evo i ja prestajem.

Živeli.

 

Ljubivoje Ršumović